صيد الفوائد saaid.net
:: الرئيسيه :: :: المكتبة :: :: اتصل بنا :: :: البحث ::







Potvora čednih vjernica velikim grijesima
قذف المحصنات من كبائر الذنوب

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib


Pitanje: Jedna žena je potvorila drugu muslimanku da je počinila bludne radnje sa drugom djevojkom šireći tu priču među narodom.
Šta može da učini optužena djevojka ako nemože sa sebe da otkloni ovu optužbu? I da li se ovo smatra potvorom?

Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te'ala:
Allah subhanehu ve te'ala je zabranio da musliman skrnavi nešto od časti drugog muslimana, a nema razlike u ovom propisu između muškaraca i žena.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: A oni koji vjernike i vjernice uznemiravaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. (El Ahzab, 58)
Ovaj se ajet jasno obraća i odnosi svojom prijetnjom na one koji skrnave čast muslimana nepravedno i prelazeći pri tome granice. To jeste da im pripišu ono od čega su oni čisti, niti znaju nešto o tome niti su to učinili. Oni tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. Taj veliki grijeh je da prenosi i priča ili prenosi o vjernicima i vjernicama ono što nisu učinili, i to na način omalovažavanja i pripisivanja negativnosti. Kao što je to rekao Ibn Kesir u svom Tefsiru.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna. (En Nur, 23)
Ibn Džerir kaže: Ovaj ajet je objavljen u pogledu Aiše, ali se njegov propis odnosi općenito na svakoga ko se okarakteriše ovim svojstvom kojim ga je Allah subhanehu ve te'ala opisao.
Ovo smo rekli jer je najpreče da se na ovaj način protumači i jer je Allah subhanehu ve te'ala općenito obuhvatio ovim ajetom: Oni koji obijede čestite, bezazlene vjernice. Dakle, svaku čestitu, bezazlenu vjernicu ako optuži neko sa bludom. Ali ovim nije izuzeo određene osobe mimo ostalih. Svako onaj ko optuži čestitu ženu na način kako je to opisao Allah subhanehu ve te'ala u ovom ajetu on je proklet na ovom i onom svijetu i zaslužuje nesnosnu patnju. Osim ako se ne pokaje za ovaj grijeh prije svoje smrti. Jer ga je i Allah izuzeo riječima: Osim onih koji se nakon toga pokaju i budu dobra djela činili. Dakle, na osnovu ovoga ovo je propis koji se odnosi na svakoga ko potvori bezazlenu vjernicu ovakvom potvorom. I na osnovu toga riječi Uzvišenog: neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu; njih čeka patnja nesnosna. Znači da ako umru a ne pokaju se od takvog postupka.
Ebu Davud u svom Sunnenu i Ahmed u svom Musnedu sa lancem od Seida b. Zejda od Allahovog Poslanika salallahu te'ala alejhi ve selem bilježe predaju da je rekao: Od najveće kamate je da neko skrnavi čast muslimana bez ikakvog prava.

Zabrana u ovom hadisu se odnosi na puštanje jezika da skrnavi čast muslimana, time što će ga omalovažavati i uzdizati se iznad njega, ili da ga vrijeđa potvorom ili psovanjem. Ovo je gore zabrane od lihvarstva u imetcima jer je čast nešto mnogo vrijednije od imetka. Kao što je to rekao Ebu Tajjib El Azim Abadi u djelu Avnul Meabud: Pošto je potvora najgori grijeh i najviše može da nanese štete potvorenom, Kur'anska opomena je došla u veoma strogom obliku popratno sa onim što će odvratiti počinioca ako to učini sa kaznom koju će zaslužiti.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča ih izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (En Nur, 4)
Imam Taberi u tumačenju ovog ajeta kaže: Allah subhanehu ve te'ala kaže: Oni koji vrijeđaju kreposne slobodne muslimanke, pa ih potvaraju bludom, a onda nakon toga što su ih potvorili ne dovedu četiri pravedna povjerljiva svjedoka kako bi posvjedočili protiv njih kako su ih vidjeli u tom grijehu, onda one koji su ih optužili izbičujte sa po osamdeset udaraca i od njih nikada više ne prihvatajte svjedočenje. To su oni koji su se suprostavili Allahovoj naredbi, oni su odstupili od pokornosti Njemu i počinili su grijeh u tom pogledu. Hafiz Ibn Kesir rahimehullah kaže: U ovom ajetu se nalazi propis bičevanja onoga ko potvori kreposnu nedužnu ženu. A ona je slobodna, punoljetna i čedna. Ako je onaj ko je potvoren muškarac onaj ko ga je potvorio također mora biti izbičevan. I oko toga nepostoji neslaganje među učenjacima. Također Allah je propisao tri propisa onome ko potvori nekoga ako nema dokaza za svoju tvrdnju a to su:
Jedan: Da bude izbičevan sa osamdeset udaraca.
Drugi: Njegovo svjedočenje se odbacuje zauvijek.
Treći: On se smatra griješnikom a ne pravednim niti kod Allaha niti kod ljudi.
Potvora koja povlači sankcije šerijatski određene kazne je potvora bludom ili homoseksualizmom ili ono što liči na ova dva čina kao što je potvranje u porijeklo ili potvora na direktan način majke po ispravnijem stavu učenjaka. Ovo je pravni stav Ebu Hanife i Šafije. Ne u indirektnom smislu ili nabacivanjem, za razliku od pravnog stava Imama Malika i onih koji su se sa njim slagali. Osim ako ne bi onaj ko potvara priznao da je njegova riječ značila direktnu potvoru.
Imam Kurtubi u tumačenju ajeta iz sure En Nur kaže: Potvore kod učenjaka ima devet uslova. Dva su u onome ko potvara. A to su razum i punoljetnost jer su oni osnova obaveznosti u šerijatu, jer nepostoji obaveznost obavljanja ili primjene šerijatskih propisa ako nepostoje ova dva uslova.
Također postoje dva uslova u onome za šta je potvoren. A to je da ga optužuje za čin bluda za kojeg postoji šerijatski određena kazna kao što su blud ili homoseksualizam. Ili da negira pripadnost njegovom ocu, mimo svih ostalih grijeha. A pet je uslova u onome ko je potvoren, a to su: razum, punoljetnost, islam, sloboda i nevinost u pogledu grijeha za kojeg je potvoren bez razlike da li bio nevin u pogledu drugih grijeha ili ne.
Kažem da je stanje glede spomenutog pitanja potvora u čast na indirektan način ili pribacivanjem. Ovaj čin po malikijama je potvora koja zaslužuje šerijatski određenu kaznu, ali ne i kod hanefija i šafija kao što je već prethodilo. Ali u svakom slučaju potvora ljudi indirektno ili direktno za velike grijehe povlači za sobom obavezu na pokajanje ili traženja oprosta od onoga kome se nepravda učinila prije nego li dođe dan kada neće koristiti imetak niti djeca osim onome ko dođe pred Allaha sa čistim srcem.
Pokajanje od potvore je kao i pokajanje od ogovaranja glede samog propisa, kakvoće i uslova prihvatanja. Mi smo to pojasnili na drugom mjestu a neka pogleda onaj koga više zanima ta tema.
Toliko, Allah je jedino pomagač, na Njega je oslonac i neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.
 

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com

 

اعداد الصفحة للطباعة      
ارسل هذه الصفحة الى صديقك
د.أحمد نجيب
  • كتب وبحوث علمية
  • مقالات
  • الخطب المنبريّة
  • فتاوى
  • نظم ونثر
  • القسم الإنجليزي
  • Bosanski
  • الصفحة الرئيسية